SOLIS - TO JE IME ZA VAŠ DOM!

Mirko Babić intervju
SOLIS-NEKRETNINE 02-Nov-21 1081 3

Mirko Babić intervju



Rođen sam u Novom Sadu 28. avgusta 1995. godine, a odrastao sam i živim u porodičnoj kući u Sremskoj Kamenici. Radim kao licencirani agent prodaje nekretnina u agenciji „Solis nekretnine“ iz Novog Sada.

Volim satove i to mi je preokupacija u slobodnom vremenu, a ljubitelj sam satova jer mi je posebno interesantna  Horologija (nauka o merenju vremena). Izuzetno mi je zanimljivo to kako funkcionišu mehanizmi kvalitetnih satova, jer oni ujedno ukazuju na to koliko košta naše vreme koje izdvojimo za nešto što nas zanima poslovno ili privatno, ali i koliko vremena odlučimo izdvojiti za neku osobu.


Volim satove a posebno me zanima Horologija (nauka o merenju vremena)


Moj deda i otac su u svoje vreme imali kvalitetne satove za razliku od satova koji se danas serijski proizvode u Kini. Niko nije uticao na moju ljubav i moje zanimanje za satove, već je to nekako došlo samo po sebi i zbog nekih mojih ličnih interesovanja. Sat koji nosim na ruci star je 45 godina, navija se automatski, a smatram da su se u to vreme proizvodili kvalitetni satovi. Stari zidni satovi me ne privlače, isključivo su mi interesantni samo ručni satovi.


Rucni sat
 

Danas ljudi ne znaju puno o kvalitetu satova, već kupuju satove modnih marki koje osim satova proizvode čarape ili neki drugi tip garderobe. Na žalost u današnje vreme mnogi se odlučuju na kupovinu sata isključivo zbog naziva brenda, a ne razmišljaju o kvalitetu proizvedenog sata.


Na ruci stalno nosim sat koji je proizveden pre 45 godina!


Ne volim gradski autobus, jer na posao iz Sremske Kamenice svaki dan dolazim autobusom. Ne volim ljude koji su dvolični, ljude koji ne govore istinu i koji bi zarad nekog svog cilja prevarili drugog čoveka.

Najlepše dane detinjstva sam proveo na ulici, mojoj ulici u Sremskoj Kamenici gde i sada živim i u kojoj u vreme mog detinjstva, nije bilo toliko saobraćaja kao danas. U ulici smo se kao deca bezbrižno igrali žmurke, igrali smo fudbal, uživali smo u zajedničkoj igri i druženju. Naša kuća izlazi na dve ulice i tu je bio i jedan koš pa smo kao deca svaki dan igrali i košarku, ali na žalost tog koša nema više.


Ne volim dvolične ljude koji bi zarad nekog svog cilja prevarili drugog čoveka!


Danas mnogi krive decu koja dugo sede za računarima i veliki deo dana provode na internetu. Moje mišljenje je drugačije iz veoma jednostavnog razloga, jer ako malo bolje razmislimo šta današnja deca mogu doživeti na ulici. Ona nemaju mir koji smo mi kao deca imali igrajući se na ulici gde tada nije bilo toliko vozila, jer je danas toliko gust saobraćaj da se deca u mnogim ulicama ne mogu bezbedno igrati.

Po meni u gradu nema dovoljno parkova i dečijih igrališta pa je razumljivo što se roditelji često plaše da svoju decu puste napolje da se igraju, jer su zabrinuti za njihovu bezbednost. Smatram da je sadašnje vreme potpuno drugačije od onog vremena kada smo mi bili deca. U poslednje vreme je na žalost veći interes izgraditi neku zgradu, nego neki park ili dečije igralište i da se ja pitam to bi bilo sasvim drugačije.

Mnogi grde decu što veliki deo dana provode za računarom ali se ne pitaju da li se u današnje vreme deca mogu bezbrižno igrati na ulici!

Pohađao sam osnovnu školu Jovan Jovanović-Zmaj u Sremskoj Kamenici i to su za mene bili najlepši dani bez ikakvih briga. Otišao sam u školu, nakon škole sam se vratio kući i odmah izašao da se družim sa mojim drugarima.

Po meni je izuzetno zanimljivo to što se i danas družim sa drugovima sa kojima sam išao u osnovnu školu. Velika je retkost inače u današnje vreme da smo mi kao bivši đaci naše škole i dalje ostali u kontaktu i da se redovno viđamo i družimo.

Ne sećam se puno detalja u vezi moje bake i deke, jer postoji veliki vremenski jaz između generacija u mojoj porodici. Uspeo sam da upoznam majku mog oca i tatu moje mame, jer je moj rođeni brat od mene stariji 21 godinu.


I danas se družim sa drugovima sa kojima sam pohađao osnovnu školu!


Ako mi je potrebno opuštanje naročito ako sam zbog nečega nervozan, volim da se osamim i budem jedno vreme sam sa sobom. Od malih nogu imam akvarijum koji sam dobio na poklon i danas ga imam. Iako nemam puno slobodnog vremena da mu se posvetim, održavam ga koliko mi slobodno vreme dozvoljava. Volim da gledam ribice u akvarijumu i to me potpuno opušta i smiruje.

Od malena imam akvarijum i smiruje me kada gledam ribice kako plivaju!

Kad sam jako žedan omiljeno piće mi je voda i nisam neki veliki ljubitelj sokova. Međutim ako izađem i sednem u neki ugostiteljski lokal sa društvom, onda ponekad volim popiti čašicu nekog žestokog pića. Najviše mi prijaju pića na biljnoj bazi poput pelinkovca ili Jegera, a poznato je da čašica ovih pića pozitivno utiče na stomak i čak smanjuje eventualne grčeve.


Ribice
 

Ako me pitate koje jelo najviše volim, odmah ću vam bez razmišljanja reći da je to Sarma. Sarma me uvek podeća na dane praznika poput slava, novogodišnjih praznika i mogu reći da smo se kao deca uvek radovali praznicima i uvek govorili: Super biće sarma! Inače najbolju sarmu definitivno kuva moja tetka, koja je za mene super i zaista fenomenalna osoba i to ne samo prema meni nego prema svima. Što se slatkiša tiče najviše volim sladoled i to sladoled od čokolade.

Moje najdraže jelo je sarma koja me uvek podseća na praznike!

Do sada sam tri puta pročitao „Najbogatiji čovek Vavilona“ knjigu koju je napisao Džordž S. Klejson. Knjiga sadrži izuzetno zanimljive priče iz doba Starog Vavilona, mada je jasno da pisac nije imao baš precizna saznanja svih dešavanja u tadašnjem Vavilonu pa je deo tih priča ipak zasnovan na samo određenim pretpostavkama.

Naravno treba napomenuti kako je piscima uvek dozvoljena umetnička sloboda tokom pisanja priča, nešto slično kao što je to umetnička sloboda kod pesnika pa i slikara. Postoje ipak neki spisi koji opisuju kako je taj grad „živeo“ u to vreme i kako su građani Vavilona živeli i funkcionisali u to vreme. Osnovna tema knjige je novac i detalji ove priče mogu se primeniti i u sadašnje vreme, iako se piše o zlatnicima i srebrnjacima a ne o Eurima.

Sadržaj i suština ove knjige upućuju na to kako ljudi zarađuju, neki i čak ozbiljne sume novca i kako se tim novcem može nešto postići u životu, ali i izgubiti sve ono što si do tada imao. Dešavalo mi se ranije da sve što zaradim i potrošim, a to znači da nisam tada uspeo ništa uštedeti. Dok sam čitao ovu knjigu, shvatio sam kako svoj odnos prema zarađenom novcu moram promeniti.


Knjigu „Najbogatiji čovek Vavilona“ pročitao sam tri puta!


U delu knjige piše kako se u ono vreme praktikovalo da se od kompletno zarađene sume novca uvek praktikovalo izdvojiti i skloniti na stranu 10% od zarade. Kako su u ono vreme kao sistem plaćanja korišćeni zlatnici ili srebrni novčići, predlagano je da od recimo 10 zarađenih srebrnjaka, jedan novčić ne potrošite i negde ga sačuvate kao vrstu štednje.

Nije zato ni čudno što sam ovu knjigu pročitao tri puta i od tada se pridržavam predloga Vavilonaca, tako da od svake sume novca koju sada zaradim, uvek u stranu sklonim 10% zarađenog i to je neka vrsta moje štednje. Ušteđeni novac brižljivo čuvam i sasvim sigurno ću moju ušteđevinu u budućnosti pametno iskoristiti.


Pridržavam se predloga Vavilonaca pa od kompletne sume novca koju zaradim 10% uvek sklanjam u stranu kao neki moj tip štednje!


Ako bi morao izabrati da li da imam vikendicu na reci, jezeru, moru ili planini, ako se radi o zimskom vremenu sa snegom i skijanjem, onda bih odabrao vikendicu na planini i to na Kopaoniku. Ali nemam ništa protiv ako bi se moja vikendica nalazila na jezeru ili moru, jer kada sam na moru volim da se kupam, a ako se nalazim na jezeru onda volim da se kupam ali i da pecam.


Rimski novac
 

Kada sam bio mali često sam odlazio na pecanje sa zetom koji je strastveni pecaroš i on me je naučio da vežem udicu na najlon i još neke tajne pecaroša. Nisam neki strastveni pecaroš, ali na pecanje volim otići jer me smiruje. Pecanje koje pamtim je ono kada sam pre 10-tak godina u Sremskoj Kamenici kraj Dunava na varalicu upecao jednog povećeg Smuđa. Davno je to bilo jer sam ranije imao više slobodnog vremena, ali je slobodnog vremena sada sve manje zbog posla kojim se bavim.

Iako nisam strastveni pecaroš kada pronađem slobodnog vremena rado odem na pecanje!

Što se filmova tiče onaj koji je na mene ostavio poseban utisak je film Vuk sa Vol strita (eng. The Wolf of Wall Street). Glavni glumac u filmu je Leonardo di Kaprio (Leonardo di Caprio), a radnja filma započinje time što glavni lik filma počinje da se bavi prodajom kao broker i na taj način uspeva da zaradi puno novca i stvori svoju veliku kompaniju. Međutim glavni lik filma u prodaji počinje koristiti razne manipulacije i zbog toga završava u zatvoru.

Poznato je da je lik iz filma izašao iz zatvora i odlučio iz korena promeniti svoj život. Počeo je obučavati prodavce u celom svetu, ali ih i edukovati da se nikada u svom poslu ne bave manipulacijama, kojima se nekada on bavio. Ljudi koji se u svetu bave prodajom, često u svojim predavanjima navode ovaj film, a čak ga smatraju i motivacionim. Film je na mene ostavio snažan utisak i smatram da ukazuje na to kako treba raditi i zarađivati, ali da u svakom poslu treba imati meru.


Putovanja
 

Što se muzike tiče mogu slušati svaki tip muzike, jedino mi za slušanje ne odgovara tvrđa varijanta muzike poput hard roka. Kada uključim radio odabir stanice koji ću slušati, zavisi pre svega od mog trenutnog raspoloženja.

Vuk sa Vol strita je film koji je na mene ostavio snažan utisak!

U srednjoj školi mi je bilo super, a pohađao sam elektrotehničku školu Mihajlo Pupin u Novom Sadu. Profesori koji su mi predavali bili su sjajni, a moj osećaj pohađanja srednje škole je bio približan danima provedenim u osnovnoj školi.

Zanimljivo je da se i sa društvom iz srednje škole družim i nakon završetka školovanja, kao što je to slučaj sa društvom iz osnovne škole. Kao i moji drugovi i ja sam kao klinac i kasnije momčić radio svašta pa i pravio određene ludosti, ali neka to za naše čitaoce ostane moja mala tajna.

Sa društvom iz osnovne i srednje škole se i danas čujem i redovno viđam!

Ako nekog interesuje da li mi više odgovara da živim u manjem ili većem gradu, moj odgovor je da živim u manjem mestu kraj velikog grada i to je za mene odlična kombinacija. U slučaju da moram odabrati između bicikla i automobila, odabrao bih automobil.

Kada sam bio manji voleo sam da vozim bicikl, ali sam vremenom bicikl sve manje koristio, a i nekako sam se odvikao. Prvi auto koji sam vozio bio je Audi 80 onaj stari kockasti model, a i danas vozim jedan drugi model Audija, tako da je moj konačan odgovor: Audi.


Evropske metropole
 

Što se tiče putovanja nisam još bio na Kubi, a imam veliku želju da posetim ovu neobičnu i izuzetno interesantnu zemlju. Ova zemlja me je odmah privukla dok sam slušao priče o njoj od nekih ljudi koji su bili na Kubi i koji su rekli kako bez obzira na to što imaju male zarade i mesečnu platu od 20 Dolara, narod Kube živi poprilično bezbrižno, a zanimljivi su i ti njihovi stari automobili koje voze.

Voleo bih da posetim Kubu!

Želja mi je i da posetim i veće Evropske metropole, a interesuje me bukvalno sve, kako u tim zemljama teče svakodnevni život, kakva je infrastrukura i arhitektura tih gradova. Na jednom takvom putovanju, verovatno bih stekao određeni utisak, ali bi sigurno poželeo da i naš grad dostigne određene standarde koje te metropole poseduju. Srbiju sam obišao celu, obišao skoro sve gradove i po mom mišljenju Novi Sad je najlepši grad naše zemlje.

Po meni je porodica najvažnija u životu svakog čoveka i mogu sa zadovoljstvom reći da se često družimo, kako mi iz uže tako i iz šire porodice i to mi puno znači. Znam ponekad da se osamim i razmišljam o nekim situacijama, planovima, željama i u tim trenucima ne želim da me iko prekida.

Za nekog ko je odrastao u kući, ako bih morao birati između kuće ili stana, uvek bih izabrao kuću za svakodnevni život. Što se tiče određenog tipa enterijera, volim moderan stil, nemam interesovanje za neki poseban stil i kada bih adaptirao unutrašnjost kuće, posao bih prepustio profesionalcima koji se bave enterijerima.

Želja mi je da posetim veće Evropske metropole!

Poslom prodaje nekretnina počeo sam da se bavim sasvim slučajno, a posebno mi se dopao taj čitav sistem rada. Ovaj tip posla pruža neograničene i apsolutno fleksibilne mogućnosti rada i zarade, koje drugi poslovi ne mogu da vam pruže. Fleksibilno radno vreme pruža zaista veliki komoditet, jer svoj radni dan mogu organizovati i planirati onako kako meni odgovara i uz to mogu bez problema da završavam i neke svoje privatne obaveze.


Evropske metropole
 

Prva nekretnina koju sam prodao, bila je jedna garsonjera na Limanu veličine 27 kvadrata na sedmom spratu i sa prelepim pogledom na Frušku goru. Bio sam izuzetno zadovoljan pa i ponosan što sam prodao svoju prvu nekretninu. Klijenti su takođe bili zadovoljni cenom garsonjere, jer su odmah iza toga, cene nekretnina otišle na gore.

Mogao bih još izdvojiti i jedan veći stan veličine 50 kvadrata koji sam prodao u novogradnji. Još mi je draže što su ti kupci došli do mene putem preporuke, a ja sam im obezbedio baš onakvu nekretninu koju su priželjkivali, tražili i eto pronašli je.


Poslom prodaje nekretnina počeo sam se baviti sasvim slučajno!


Ove godine sam prodavao i kuće i stanove, ali sam najviše prodao placeva. Oni koji nisu kupili neku kuću u okolini ili vikendicu van grada, često su se odlučivali za kupovinu placa na kome su kasnije gradili objekat. Poznato je da su cene placeva i vikendica otišle na gore zbog izuzetno velike potražnje od strane kupaca.

Po meni klijenti nisu zahtevni, ali je zato svakako potrebno da svaki agent uvek ima strpljenja i izdvoji onoliko vremena za klijenta, koliko je to njemu potrebno. Kupci uvek imaju neke svoje zahteve u vezi nekretnina za koje su zainteresovani, a samo je pitanje koliko je agent zainteresovan da im takvu nekretninu pronađe, ali i da li traženu nekretninu uopšte ima u ponudi.

Smatram kako svaki agent koji se bavi prodajom nekretnina za svog klijenta uvek mora da ima maksimalno strpljenje!

Kada uspešno završim kupoprodaju, mogu reći da barem što se mojih klijenata tiče, oni uvek pokazuju svoje emocije. Zanimljive su brojne situacije u mom poslu i reakcije klijenata su razne kada prodaju ili kupe nekretninu i to ponekad ide u rasponu od ljutnje, osmeha pa nekada i do suza, ali i toga da pokazuju kako su presrećni.

Imao sam zanimljivu situaciju kada me je jednom klijentkinja koja je trebala kupiti jedan stan koji sam imao u ponudi, nazvala, probudila rano ujutru mislim negde oko 7h i u slušalicu mi odmah rekla: „Čoveče ti spavaš, a ja celu noć ne mogu da spavam, prodaće mi se taj stan“. Ta žena nije mislila naravno ništa loše, nego je imala veliku želju da kupi stan koji joj se jako svideo, a sigurno je i to da je bila nestrpljiva. Srećom isti dan sam uspeo da joj ispunim želju, jer je zahvaljujući meni kupila stan koji je toliko želela, a koji sam ja imao u ponudi.

Iako to možda nije baš uvek dobro, moj stav je da trebam biti iskren prema klijentima. Nekada tu moju iskrenost klijenti ne mogu da prihvate, ali je to jednostavno stil rada koji praktikujem. Neki klijenti smatraju kako mogu dobiti znatno veću cenu u prodaji njihove nekretnine ili im to kaže agent neke druge agencije što nije pošteno. Mada mi se često desi da me ti isti klijenti nazovu i ipak kažu kako sam ja bio u pravu, tačnije moja procena cene nekretnine. Smatram ispravnim da svakom klijentu kažem realnu informaciju i cenu po kojoj zaista mogu prodati ili kupiti nekretninu.


Uvek sam iskren prema mojim klijentima kada treba proceniti vrednost nekretnine!


Po meni budućnost tržišta nekretnina ima dobru perspektivu, pre svega jer na svetu ima sve više stanovnika. Smatram da su nekretnine zbog povećanog broja stanovnika sve traženije, a potražnja naravno zavisi i od države u kojoj se nekretnina nalazi.

U Srbiji se traže nekretnine u velikim gradovima, dok je potražnja za njima u manjim mestima znatno slabija. Smatram da će i kod nas doći vreme kada će se ljudi u većoj meri početi vraćati u manja mesta i na selo i da će se zbog toga povećati potražnja nekretnina na tim lokacijama, mada je to već i počelo da se dešava u poslednje vreme.

Da li bih nešto promenio u svom dosadašnjem životu da promenio bih u stvari pre svega bih voleo da sam znatno ranije stekao radne navike i da sam ranije formirao šablon po kome sada funkcionišem. Smatram da bi bilo dobro za mene da sam ranije počeo izučavati prodaju, marketing i menadžment. Dve godine sam studirao na FTN mehatroniku i treću godinu vanredno odslušao. Žao mi je tog vremena, jer sam možda već tada mogao da idem u pravcu u kome sada idem.


Izuzetno je važan trenutak kada odlučiš da se baviš određenim poslom!


Iako sam poslom agenta prodaje nekretnina počeo slučajno da se bavim, ovaj posao sam odmah zavoleo. Posao agenta prodaje, obezbeđuje mi punu slobodu i još veliki broj prednosti za razliku od nekih standardnih poslova.

Izuzetno važan trenutak u mom životu, bio je dan kada sam prvi put došao u Solis nekretnine. Iako sam se i ranije bavio prodajom nekretninama, imao sam ubrzo nameru da dođem do Solisa i u tome mi je pomogao tada moj dobar drug, kasnije i moj mentor, a sada direktor prodaje Nenad Lazić. Nenad mi je otvorio oči i rekao za Solis nekretnine da je to fantastična agencija koja se već dugi niz godina uspešno bavi posredovanjem u prometu nekretnina.

Moje mišljenje je da Solis nekretnine svakom agentu pružaju mogućnost velike slobode u radu. Ako sam zbog nekih ličnih obaveza ili bilo čega drugog sprečen da dođem taj dan u agenciju, niko mi zbog toga neće zameriti. I po meni jedna od najvažnijih stavki je to što Solis nekretnine svakom agentu pružaju mogućnost za odličnu zaradu. Biću slobodan da kažem kako smatram da agencija Solis nekretnine nema konkurenciju u Novom Sadu i šire, jer posluje po izuzetno specifičnom principu rada.


Nekretnine su sve traženije i tek će biti tražene zbog povećanog broja stanovnika na zemlji!


Često čujem od mladih ljudi da je za njihov dotadašnji neuspeh u životu kriv grad, država ili neko drugi. Ne treba da traže krivca u drugim ljudima ili institucijama i ne treba da se plaše, već treba da uzmu svoj život u svoje ruke. Jer od tog trenutka budućnost njihovog života zavisi isključivo od njih samih. Moje mišljenje je da mi posao agenta prodaje nekretnina u Solis nekretninama pruža i više nego što mi je potrebno za pristojan život mladog čoveka.

Novi Sad doživljavam kao grad mogućnosti i sa tom činjenicom sam potpuno zadovoljan, tako da uopšte nemam potrebu da razmišljam o eventualnom prelasku u neki drugi grad u nekom kasnijem periodu svog života. Smatram da Novi Sad ima neki svoj mir i mislim da je to prava reč koja definiše naš grad, jer se osećam potpuno bezbedno gde god da šetam kroz grad. Novi Sad je po meni multikulturalan grad sa puno nacija i grad u koji može slobodno da dođe svako ko god to poželi.

Mirko Babić
agent prodaje Solis nekretnina

fotografije: Mirko Babić ; Pixabay

 

Komentari

Komentar

Milca 03/Nov/2021

Odličan tekst, topla preporuka za saradnju sa Mirkom. Mirko je izuzetno posvećen i predan poslu, tu je da nađete najbolju nekretninu za vas.


Komentar

Sara 03/Nov/2021

Sve pohvale za Mirka, izuzetno ljubazan i profesionalan agent za nekretnine.


Komentar

Robert 02/Nov/2021

Mirko je čestit kolega i prijatelj ????


Napišite komentar