SOLIS - TO JE IME ZA VAŠ DOM!

Tanurdžićeva palata
SOLIS-NEKRETNINE 06-Jul-18 7086 0

Tanurdžićeva palata


Ova palata je svojevremeno smatrana najmodernijom zgradom u Novom Sadu. Tanurdžićeva palata je zajedno sa hotelom i bioskopom Reks, bila vlasništvo čuvenog i nadaleko poznatog novosadskog trgovca Nikole Tanurdžića.

Predivna građevina je osim što ima izuzetnu važnost za istoriju moderne arhitekture u Novom Sadu, predstavljala i pravi primer modernog urbanizma tog vremena. Tanurdžićeva palata je bila ujedno i najveći projekat stambene i poslovne zgrade u Novom Sadu. Najzaslužniji za izgradnju ovog predivnog arhitektonskog zdanja, bio je poznati novosadski trgovac Nikola Tanurdžić, koji je kompletan projekat sam finansirao. Veliku čast da izgradi ovo predivan objekat po svojim nacrtima i projektu, pripalo je Đorđu Tabakoviću, poznatom arhitekti tog vremena. 


Tanurdžićeva palata


Nikola Tanurdžić je rođen 4. aprila 1887. godine u kolima prilikom selidbe njegovih roditelja iz Stanišića u Srbobran. Rastao je u siromašnom okruženju tadašnjeg Srbobrana, dok nije izučio takozvanu „pomodnu manufakturnu trgovinu“, kod poznatog novosadskog trgovca Miloša Prodanovića. Zatim odlučuje da ode u inostranstvo, gde je dodatno radio u trgovini i izučavao je na svoj način. Radio je u Pešti, Beču, sve dok se nije zaposlio kod poznatog Bečkog trgovca Antona Hibla, a trgovinom se bavio i u Subotici, Pragu i Budimpešti. Kada se vratio u Srbobran, oženio se Rakilom Popović, koja je potekla iz trgovačke porodice.

Tada sa zajedničkom ušteđevinom, Nikola pokreće Tvorničko stovarište štofova Silesia. Nikola postaje imućan, ali je tada rado davao dobrovoljne priloge u plemenite svrhe.


Tanurdžićeva palata najveće životno delo Nikole Tanurdžića


Mnogi smatraju da je najveće životno delo Nikole Tanurdžića, bez sumnje krunisano izgradnjom predivne građevine palate Tanurdžić, koja se i danas prostire i objedinjuje ulice Zmaj Jovinu, Ilije Ognjanovića i Modene u Novom Sadu. Tanurdžić 1932. godine na organizovanoj licitaciji, kupuje za četiri miliona dinara plac na kome je do tada bio skroman građevinski objekat tadašnje pivnice Minhen. Čim je srušio dotadašnju pivnicu, počinje planiranje izgradnje ogromnog stambeno poslovnog objekta. 

Nikola 1931. godine raspisuje konkurs za izradu projekta, kojim je predvideo izgradnju objekta, koji bi posedovao hotel, bioskop i dućane. Zanimljivo je da se na konkurs prijavilo čak četiri stotine arhitekata, koji su ponudili svoje radove. Tanurdžić je nakon završenog konkursa isplatio sve autore nagrađenih radova, ali je izgradnju palate, poverio iskusnom kreatoru stambenih zgrada, svom velikom prijatelju Đorđu Tabakoviću.

Izgradnja ovog zaista grandioznog objekta, započela je 1933. godine. Prvi problemi su se pojavili zbog zbog sastava tla na kome je planirana gradnja na kome je bilo puno peska, tako da je ispod zgrade kao temelj, izlivena betonska ploča debljine 100 centimetara. Ovaj tada najmoderniji trgovački centar, posedovao je 14 modernih i izuzetno velikih lokala. Lokali su bili atraktivni, jer je ceo prizemni pojas bio zastakljen.

Na preostalih 5 spratova, bilo je izgrađeno 35 stambenih jedinica. Do svih stanova se moglo doći hodnicima, koji su bili postavljeni sa strane dvorišne fasade. Zanimljivo je da je stan na petom spratu, bio predviđen za domara, kao i projektom izgrađena pomoćna prostorija i perionica. U palati je naravno projektovan i izgrađen izuzetno velik stan od 300 kvadrata za potrebe porodice Tanurdžić.

Zgrada je posedovala posebna tri nezavisna sistema, instalacije za snabdevanje toplom vodom, kao i za grejanje. Tanurdžićeva palata je posedovala i dva lifta, koja su koristili stanari, kao i gosti hotela. Tabaković i Tanurdžić su putovali u mnoge evropske metropole, jer su želeli tokom tih zajedničkih putovanja, dobiti posebnu inspiraciju za što modernije projekte. Inspiraciju su naravno crpeli iz moderne arhitekture gradova sa zapada, tako da je izgrađena Tanurdžićeva palata odisala racionalnom arhitekturom, bez ukrasnih elemenata. Palata je inače još dodatno dograđivana 1939. godine i to u dužinu.


Hotel i Bioskop Reks


Bioskop „Reks“ je bio prvi namenski bioskop, koji je izgrađen u Novom Sadu. Imao je dužinu od 105 metara i smešten na samoj sredini palate Tanurdžić. U izuzetno velikom bioskopu sa indirektnim osvetljenjem, moglo se smestiti  veliki broj osoba (u jednom natpisu se pominje brojka od 680). Godine 1940. Tabakoviću je predloženo, a on i prihvatio da dodatno dogradi deo palate. Na već postojeći objekat, tada je dograđen za tadašnja shvatanja, izuzetno moderan hotel Reks.

Hotel „Reks“ je izgrađen početkom rata 1941. godine i jasno je kako Nikola Tanurdžić, nikada nije uspeo povratiti svoja uložena sredstva. Hotel je posedovao četrdeset pet hotelskih soba, koje su bile raspoređene na spratovima i u potkrovlju. Interesantno je da su sobe u svom sastavu imale kupatilo, telefon, uređaje za signalizaciju i radio prijemnike. Ulaz u restoran samog hotela, imao je izuzetno raskošnu oblogu od Švedskog mermera, a prizemni hol je takođe bio obložen meremerom.

U ono vreme, ova predivna palata je smatrana izuzetno modernom građevinom, a ujedno je pridobila snažnu i veliku naklonost građana Novog Sada tog vremena i to posebno u predratnom dobu. Tanurdžićeva palata je građena uglavnom od betona, a smatra se jednom od najvećih izgrađenih, između dva rata. 

Ovaj dodatno građeni objekat, samo je zaokružio projekat kompletne palate Tanurdžić. U kasnim pedesetim i šezdesetim godinama sa potpuno inovativnim urbanističkim aktivnostima u samom srcu gradskog tkiva, Đorđe Tabaković postaje prvi da kažemo svesni urbanista Novog Sada. Smatra se da je ovaj arhitekta svojim projektima „nacrtao“ naš grad. Arhitekta Tabaković je bio i jedan od najvećih srpskih arhitekata modernizma. On je takozvani bezorijentalni stil gradnje, prepoznao kao stil građevinarstva budućnosti. Poznato je da je često voleo da krši mnoga pravila u građevinarstvu, ali je izvesno da je na taj način izgradio i najlepše palate.

Tabaković je projektovao svoje objekte u isključivo modernističkom stilu, a presudni uticaj na njegove projekte, imao je Le Korbizi, čije je radove video na izložbi u Parizu. Čitav da kažemo korpus Tanurdžićeve palate, zaokružuje arhitekta Milan Marić 1979. godine, koji izvodi projekat novog hotela Putnik, koji ujedno predstavlja izuzetno uspešnu interpolaciju. 

Nakon završetka drugog svetskog rata 1946. godine, cela palata je nacionalizovana kao privredna celina. Iako ga je konfiskacijom palate snašla velika nesreća, zatekao ga je veliki problem, jer nije mogao povratiti uložena sredstva te je imao velikih finansijskih problema. Uprkos nedaćama koje su ga snašle, kažu da je i dalje do kraja života, ostao nesalomivog duha. Tanurdžićeva palata je ujedno i najveća gradska palata u Novom Sadu, podignuta 1934. godine u takozvanom „Bahaus“ stilu, a po urađenom projektu arhitekte Đorđa Tabakovića.

Palata se jednim krilom nalazi u Zmaj Jovinoj ulici, dok hotel i drugo krilo, pripadaju ulici Ilije Ognjanovića. Jedan od najčešćih motiva na razglednicama, a sad i mnogim portalima, upravo je Tanurdžićeva palata. Nikola Tanurdžić je izgradnjom ove palate, želeo zaokružiti svoje poslovne uspehe, ali i ovekovečiti svoj životni vek i iza sebe ostaviti nešto zaista posebno. U svoj želji je i uspeo, jer je i danas Tanurdžićeva palata, remek delo arhitekture sa kojom se Novi Sad i novosađani i danas ponose.

Link ka sajtu sa koga je skinuta fotografija:
https://graditeljins.wordpress.com/graditelji-info/dorde-tabakovic/tabakovic-poslovni/tabakovic-stambeno-poslovne-003/  
 

Komentari

Nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati ovaj blog.

Napišite komentar